Tužan dan za hrvatsko veslanje, napustio nas je trener TUČO
BORIS TUČIĆ(Litija, Slovenija, 25. listopada 1932.) veslački trener. Sin Bogdana i Marije, rođ. Okorn. Od 1946. živi u Rijeci gdje je pohađao Srednju tehničku školu. Završio je trenersku školu u Splitu.
Veslati je počeo 1947. u Sportskom društvu Kvarner iz Rijeke. Nakon ujedinjenja veslačkih klubova nastupao je od 1949. do 1962. za Veslački klub Jadran. Sa 16 godina nastupio je prvi put u seniorskoj konkurenciji. S posadom četverca bez kormilara VK Jadrana osvojio je Prvenstvo Jugoslavije: 1956 u Vukovaru (I. razred), 1959. na Bledu i 1960. u Beogradu (savezni razred). Sudjelovao je na Mediteranskom prvenstvu u „Yolama“, koje je održano 1952. godine u Cannesu, i kao član posade osmerca osvojio je 3. mjesto, a 1959. je na Europskom prvenstvu u Maconu s posadom osmerca ispao u prednatjecanju.
Još za vrijeme aktivne veslačke karijere posvetio se trenerskom pozivu. Od 1958. radio je kao instruktor s mlađim veslačima. Nakon što je prestao aktivno veslati postao je 1962. amaterski trener VK Jadran i na toj je poziciji ostao do 1976. U tom je razdoblju VK Jadran tri puta uzastopno bio najbolji veslački klub u Jugoslaviji. Njegov učenik Frane Kazija osvojio je brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu 1966. i sudjelovao na Olimpijskim igrama 1964. u Tokiju. Pod njegovim trenerskim vodstvom Jadranov dvojac s kormilarom (u sastavu R. Skočilić i Ž. Bonifačić s kormilarom B. Tučić mlađi) osvaja zlatnu medalju na juniorskom SP-u 1967. u Ratzeburgu a dvojac na pariće (Kostić i Prodan) srebrenu medalju na juniorskom SP-u 1969. u Napulju. Pripremao je klupske posade za nastup na Olimpijskim igrama 1968. i 1976. U Jadranu je odgojio veliki broj državnih prvaka i reprezentativaca. Paralelno s trenerskim radom u Rijeci bio je 1970.-tih godina trener savjetnik u veslačkim klubovima Nautilus iz Kopra i Arupinum iz Rovinja. Od 1982. do 1992. bio je profesionalni trener VK Istra iz Pule.
Za vrijeme njegova rada u Puli došlo je do omasovljenja veslanja te se u veslačku školu upisalo 150 polaznika. Već je 1985. VK Istra proglašen najboljim juniorskim klubom u Hrvatskoj. Uz njegovo vodstvo brojni pulski veslači postali su juniorski i seniorski državni prvaci te reprezentativci, a među njima se ističu osvajači medalja na međunarodnim prvenstvima: s. Vermezović, H. Bratić, I. Velimirović, T. Komparić i dr. Od 1993. do kraja trenerske karijere ponovo je bio trener u VK Jadran iz Rijeke.
Dobitnik je: Priznanja Veslačkog saveza Jugoslavije povodom 50-godišnjice od osnutka, 1973., Priznanja Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije, 1976., Spomen plakete Veslačkog saveza Hrvatske povodom 30-godišnjice od osnutka, 1979., Priznanja Međunarodnog olimpijskog komiteta za promaknuće olimpijskih sportova, 1994. i Plakete Hrvatskog veslačkog saveza za izniman doprinos razvoju veslanja, 2008.
Lit.: Veslanje – časopis hrvatskih veslačkih klubova, Veslački klub Jadran iz Rijeke 1888-1922-1998.
Veslati je počeo 1947. u Sportskom društvu Kvarner iz Rijeke. Nakon ujedinjenja veslačkih klubova nastupao je od 1949. do 1962. za Veslački klub Jadran. Sa 16 godina nastupio je prvi put u seniorskoj konkurenciji. S posadom četverca bez kormilara VK Jadrana osvojio je Prvenstvo Jugoslavije: 1956 u Vukovaru (I. razred), 1959. na Bledu i 1960. u Beogradu (savezni razred). Sudjelovao je na Mediteranskom prvenstvu u „Yolama“, koje je održano 1952. godine u Cannesu, i kao član posade osmerca osvojio je 3. mjesto, a 1959. je na Europskom prvenstvu u Maconu s posadom osmerca ispao u prednatjecanju.
Još za vrijeme aktivne veslačke karijere posvetio se trenerskom pozivu. Od 1958. radio je kao instruktor s mlađim veslačima. Nakon što je prestao aktivno veslati postao je 1962. amaterski trener VK Jadran i na toj je poziciji ostao do 1976. U tom je razdoblju VK Jadran tri puta uzastopno bio najbolji veslački klub u Jugoslaviji. Njegov učenik Frane Kazija osvojio je brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu 1966. i sudjelovao na Olimpijskim igrama 1964. u Tokiju. Pod njegovim trenerskim vodstvom Jadranov dvojac s kormilarom (u sastavu R. Skočilić i Ž. Bonifačić s kormilarom B. Tučić mlađi) osvaja zlatnu medalju na juniorskom SP-u 1967. u Ratzeburgu a dvojac na pariće (Kostić i Prodan) srebrenu medalju na juniorskom SP-u 1969. u Napulju. Pripremao je klupske posade za nastup na Olimpijskim igrama 1968. i 1976. U Jadranu je odgojio veliki broj državnih prvaka i reprezentativaca. Paralelno s trenerskim radom u Rijeci bio je 1970.-tih godina trener savjetnik u veslačkim klubovima Nautilus iz Kopra i Arupinum iz Rovinja. Od 1982. do 1992. bio je profesionalni trener VK Istra iz Pule.
Za vrijeme njegova rada u Puli došlo je do omasovljenja veslanja te se u veslačku školu upisalo 150 polaznika. Već je 1985. VK Istra proglašen najboljim juniorskim klubom u Hrvatskoj. Uz njegovo vodstvo brojni pulski veslači postali su juniorski i seniorski državni prvaci te reprezentativci, a među njima se ističu osvajači medalja na međunarodnim prvenstvima: s. Vermezović, H. Bratić, I. Velimirović, T. Komparić i dr. Od 1993. do kraja trenerske karijere ponovo je bio trener u VK Jadran iz Rijeke.
Dobitnik je: Priznanja Veslačkog saveza Jugoslavije povodom 50-godišnjice od osnutka, 1973., Priznanja Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije, 1976., Spomen plakete Veslačkog saveza Hrvatske povodom 30-godišnjice od osnutka, 1979., Priznanja Međunarodnog olimpijskog komiteta za promaknuće olimpijskih sportova, 1994. i Plakete Hrvatskog veslačkog saveza za izniman doprinos razvoju veslanja, 2008.
Lit.: Veslanje – časopis hrvatskih veslačkih klubova, Veslački klub Jadran iz Rijeke 1888-1922-1998.
Počivao u miru!
Obitelji Tučić upućujemo izraze najdublje sućuti.
Obitelji Tučić upućujemo izraze najdublje sućuti.
Primjedbe
Objavi komentar